Miki Damjanović podario Fočacima veče smijeha i uživanja

Prvak Beogradskog dramskog pozorišta Milorad Miki Damjanović sa svojim kabareom “Čeznem da vam kažem” podario je fočanskoj publici veče nostalgije, ljubavi, zabave i smijeha, ali više od svega- veče radosti življenja.

Uz muzičku pratnju soprana opere Narodnog pozorišta Nataše Radovanović i pijaniste Pavla Joksimovića, Damjanović je na šaljiv, ali istovremeno ozbiljan i poučan način, govorio o odrastanju u rodnom Priboju, prvoj ljubavi, studiranju i ilegalisanju u domu u Beogradu, do ostvarenja, kako je istakao, svog poslovnog sna- da živi i radi ono čemu je odmalena stremio.

U sali Centra za kulturu i informisanje, praćene salvama smijeha i aplauzima publike, ređale su se duhovite priče, od nostalgičnog podsjećanja na pionirsku zakletvu i djetinjstvo u bivšoj zajedničkoj državi,  preko udvaranja Aidi- prvoj ljubavi i skupljanja hrabrosti da je, kako se to u Priboju nekad radilo, na korzou upita “hoćeš da pođeš”, što podrazumijeva “hoćeš da mi budeš djevojka”.

Posle prvog zaljubiljivanja, došla je i prava ljubav, a o njoj je upečatljivim načinom kazivanja kako to samo veliki umjetnici znaju, govorio kroz stihove Desanke Maksimović, Alekse Šantića i Jovana Dučića.

Dio Damjanovićevog odrastanja bilo je i maltretiranje od grupe većih dječaka, što je on krio, ali je imao svoje utočište, a to je bilo amatersko pozorište u Priboju.

To je ispričao, kako je istakao, da bi onima koji imaju sličnih problema, dao savjet da nađu svoje pozorište- svoje utočište, i da takve probleme ne kriju u sebi, jer to nije njihova sramota, već sramota onih drugih. 

Dodao je da je 30 godina kasnije, na Festivalu “Dani Danila Lazovića”, čiji je on osnivač, dobio izvinjenje od vođe nekadašnjeg “klana” koji ga je zlostavljao.

“U tom delu pričam o adolescentskom periodu, kada nisam bio baš shvaćen u maloj sredini, i načinu na koji sam se ja izborio”, rekao je Damjanović novinarima nakon predstave.

U kabareu nisu izostale ni priče iz Dječijeg pozorišta “Boško Buha”, koje mu je prvo dalo šansu, a koju je on iskoristio, nastupajući u svim mogućim bajkama “od majmuna do princa”, da bi kasnije uslijedilo  zaposlenje u Beogradskom pozorištu i uloge u tv serijama.

Uz poznate muzičke hitove, ljubavnu poeziju srpskih velikana, ali i škakljive narodne stihove iz zbirke Vuka Karadžića “Crven ban”, sat i po je proletjelo “kao dlanom od dlan”.

“Kroz kabare prolazimo stazama kojih se ja sjećam, od trenutka kada sam bio Titov pionir, preko raspada te zemlje, studiranja devedestih do zaposlenja u Beogradskom dramskom pozorištu. Nekako mi se čini da se ta moja priča tiče mnogih ljudi koji sede u salama, a igrali smo 30 puta širom Srbije. U Republici Srpskoj smo bili u Kozarskoj Dubici i sada u Foči i presrećan sam, pošto je moj otac rođen u Foči”, rekao je Damjanović.

Sopran Nataša Radovanović  kaže da uživaju, mnogo putuju i trude se da zađu u svaki kutak nekadašnje zajedničke države da bi kabare učinili svima dostupnim.

“Emocije i susreti sa ljudima su divni. Nepogrešivo se reaguje na isti način u svim sredinama, što nam govori da smo na dobrom utu- čista ljubav na dlanu”, rekla je Radovanovićeva.

Pijanista Pavle Joksimović rekao je da je od mjesta do mjesta slična energija, ali da je uvijek posebno i uvijek dožive nešto novo.

Direktor Centra za kulturu i informisanje Slavica Filipović rekla je da je ovo bilo veče ljubavi, zajedništva i sjećanja na lijepa vremena.

“Centar za kulturu i informisanje želi da ovim kabareom damama uljepša praznik koji sada dolazi. Publika je uživala u pjesmi i poeziji o ženi, vječitoj inspiraciji svih umjetnika, i podsjetila se na stara dobra vremena“, rekla je Filipovićeva.

Kabare je završen porukom publici da je važno da se ne odustaje od svog životnog sna, da se šanse ne propuštaju, te da život ne bi trebalo shvatati previše ozbiljno, da koliko god se može koristi svaki dan za smijeh i uživanje.

Izvor: Radio Foča