Prva generacija gimnazijalaca nakon 30 godina na okupu- stasavali u najtežim vremenima

Prva generacija fočanskih gimnazijalaca, foto Milinko Ivanović

Prva generacija obnovljene fočanske gimnazije okupila se tri decenije nakon mature i evocirala uspomene na đačke dane.

Školovanje su započeli u predvečerje građanskog rata u BiH, u jesen 1991. godine, kada je u Foči obnovljena gimnazija, a završili ga u posljednjoj ratnoj godini, u ljeto 1995.

Gimnazija je započela sa radom na krilima velikog elana, sa zamišlju da to bude elitna škola sa pažljivo probranim kadrom, vodećim profesorskim imenima koja je Foča tada imala.

Učenicima prve generacije dobro su u sjećanju ostali prvi školski dani i izuzetno strog pristup profesora, ali sa autoritetom vrhunskih pedagoga, koji su im odmah stavili do znanja da se “bez muke sablja ne sakova”.

Prva godina je prekinuta u proljeće 1992, početkom ratnih sukoba, a školovanje je nastavljeno u jesen te godine u izuzetno teškim uslovima, kada su i profesori penkalo i kredu povremeno mijenjali puškom, da bi učestvovali u odbrani Republike Srpske.

Bilo je to stasavanje u najtežim vremenima, sa prekidima nastave zbog ratnih dejstava. Nedostajalo je mnogo toga, nerijetko i udžbenici, pa su profesori diktirali lekcije, ali je gimnazija i u takvim uslovima, zahvaljujući velikoj posvećenosti nastavnog kadra, uspjela u svojoj misiji.

To se najbolje pokazalo kasnije na fakultetima, koje su gimnazijalci, dobro potkovani znanjem, sa lakoćom savladavali.

Trideset godina nakon mature, gimnazijalci ponovo u klupama, a čast da obavi prozivku dobio je profesor hemije Radislav Marić. 

Nekadašnji učenici pričaju da su beskrajno zahvalni svojim profesorima što su ih naučili mnogo više od onoga što piše u knjigama.

„Nismo mi samo ovdje sricali naučene lekcije- mi smo ovdje sticali životna, neprocjenjiva iskustva. Bila su to teška, izazovna vremena, nepoznata za sve nas tada, međutim, nismo odustali od života, od našeg obrazovanja, učili smo, slušali smo naše profesora. Učili smo se životu, ali smo i gledali kako život u sekundi nestaje pred našim očima“, kaže član prve generacije fočanskih gimnazijalaca Sanja Stanković.

Profesori su vjerovali u nas, nastavlja Stankovićeva, i posebno izdvaja ime svog omiljenog profesora srpskog jezika, pokojnog Žarka Obrenovića.

„On je sasvim sigurno trasirao moj životni i profesionalni put. Bila je to plejada vrhunskih profesora i vrhunskih ljudi. Moram da se javno zahvalim i danas velikoj gospođi, našoj profesorici geografije Ani Jovičić- njene slijepe karte su nama proširile vidike na takav jedinstven, dragocjen i nezaboravan način, koji se, čini mi se, danas više ne njeguje“, dodala je Stankovićeva.

I Katarina Vučen ističe da su profesori gimnazije bili izuzetni stručnjaci.

Foto: Milinko Ivanović

„Naši profesori bili su ono najbolje tog vremena i najbolji sigurno i u vremenima koja su dolazila. Davali su i srce i dušu u svom poslu i mi smo im zahvalni na svemu što su uradili za nas“, rekla je Vučen.

NJen školski drug Nedeljko Golijanin podsjeća da je fočanska gimnazija ukinuta reformom obrazovanja u vrijeme Stipe Šuvara, da bi desetak godina kasnije bila ponovo osnovana.

„Mi smo prva generacija opšte gimnazije, upisali smo 1991. i nismo ni završili prvi razred došla su ratna razaranja. Maturirali smo 1995. i mogu reći da smo odlična generacija, pokazujemo to i ovakvim okupljanjima, oklupilo nas se oko 40, pokazali smo da smo odgovorni, generacija za primjer“, kaže Golijanin.

LJiljana Miletić na proslavu tri decenije mature došla je iz Minhena, gdje sa porodicom živi već 20 godina. Priča da je u njihovo vrijeme bilo sve drugačije.

„To su bile skroz drugačije okolnosti, definitivno nisu bile normalne, ali ostale su divne uspomene na divne ljude, što pokazuju i danas, mnoge vidim prvi put nakon 30 godina“, priča Miletićeva kroz suze.

Dodaje da je lijepo vidjeti da njeni školski drugovi nisu izgubili emociju i pozitivan humor.

„Super mi je da se možemo prepoznati. Ustvari, tek vidiš kako vrijeme ide, i po djeci našoj, ali definitivno da je zgrada škole ista i poslije 30 godina“, kaže Miletićeva.

Posebna priča bila je maturska proslava na Brionima i šetnja maturanata NJegoševom ulicom 1995. godine, prva u ratnom periodu, što je u tadašnjim uslovima izgledalo nadrealno. U neveselu ratnu svakodnevicu ta svečanost kao da je nagovijestila ono što će u novembru te godine uslijediti- kraj ratnim stradanjima.

A koliko su profesori bili spremni da se žrtvuju za svoje đake, pokazao je te 1995. godine i primjer profesorice ruskog jezika Dragice Ninković, koja je na ratište nosila svjedočanstva da bi ih profesori, koji su bili mobilisani, stigli potpisati prije isteka prijemnih ispita na fakultetima, omogućivši maturantima da na vrijeme odaberu na koji način će zakoračiti u svijet odraslih.

Ne zaboravljaju preminulog druga i profesore

Nakon školskog časa u Srednjoškolskom centru, nekadašnji gimnazijalci posjetili su Gradsko groblje u Foči na kojem počiva njihov prerano preminuli školski drug, vječiti dječak Vladimir Pavlović. NJemu i preminulim profesorima prislužili su svijeće i položili cvijeće.

Novinar: Igor Janković
Izvor: Radio Foča